9 srpnja 1949. godine počela je najveća poslijeratna tajna operacija koju je provela UDB-a, organizacija dolaska prve skupine kažnjenika na Goli otok. U periodu od 1949. do 1956. godine osuđeno je administrativnom kaznom preko 16.000 ljudi na preodgoj i društveno koristan rad u trajanju od 6 mjeseci do 2 godine, a po potrebi i dulje. Manji broj ljudi bio je osuđen i na višegodišnje zatvorske kazne po osnovi IB-a. Preko 12.000 ljudi je u ropskim uvjetima tu kaznu odslužilo ovdje na Golom otoku, a ostali u drugim zatvorima i kaznionicama diljem Jugoslavije. Oko 400 ljudi nije preživjelo tu kaznu.
I danas još u nekim krugovima prevlada stav da je te ljude trebalo teško kazniti jer su se drznuli oponirati vlasti i sistemu. To što je netko imao drugačiji stav, možda to javno iznosio ili bio proskribiran, bilo je okarakterizirano kao djelo protiv naroda i države, a kazna je bila svakodnevno premlaćivanje i javno ponižavanje na Golom otoku.
To je bila opomena da je biti drugačiji izrazito opasno, a surovost je imala i funkciju upozorenja svima onima koji bi se možda usudili povoditi tim primjerima. Logor na Golom otoku moramo okarakterizirao kao akt najgrubljeg kršenja temeljnih ljudskih prava te mjesto bezumlja i terora, a do danas, sve vlade i institucije republike Hrvatske, ni na koji način se nisu željele suočiti s kulturom sjećanja i s procesom suočavanja s vlastitom prošlošću.
Na udruzi GOLI OTOK “ANTE ZEMLJAR” ostaje zadatak da se ova teška epizoda u našoj novijoj povijesti dostojno valorizira i obilježi, da se na ostacima robovskog rada kažnjenika izgrade temelji Spomen područja i memorijalno-obrazovnog centra koji će nas učiti i upozoravati da se takvo zlo nikada više ne ponovi.

Postano u Nekategorizirano