Što je Goli otok?

Goli otok je važno mjesto političke represije. Od 1949. do 1956. godine djelovao je kao logor za političke kažnjenike koji su bili stvarni ili navodni simpatizeri Rezolucije Informbiroa iz 1948. godine.

Informbiro i sukob s Moskvom

Informbiro, odnosno Kominform, bio je međunarodna organizacija komunističkih partija osnovana 1947. godine pod snažnim utjecajem Sovjetskog Saveza. Nakon sukoba jugoslavenskog vodstva na čelu s Josipom Brozom Titom i sovjetskog vodstva na čelu s Josifom Staljinom, Informbiro je 1948. osudio Komunističku partiju Jugoslavije i jugoslavensko državno vodstvo.

Rezolucijom Informbiroa Jugoslaviju se optužilo za odstupanje od sovjetskog modela komunizma, samostalno vođenje politike i neposluha prema Staljinovu autoritetu. U pozadini sukoba nalazilo se sve veće neslaganje između Tita i Staljina oko položaja Jugoslavije u socijalističkom bloku.

Jugoslavija je nakon Drugog svjetskog rata vodila aktivnu i sve samostalniju vanjsku politiku. Tito je podržavao ideju stvaranja Balkanske federacije, političkog saveza koji je trebao povezati Jugoslaviju, Bugarsku, a moguće i Albaniju i dijelove Grčke. Takva inicijativa, zajedno s jugoslavenskim utjecajem u Albaniji i podrškom komunistima u Grčkom građanskom ratu, izazvala je nezadovoljstvo Staljina.

---

Progon „informbiroovaca”

Sukob se nije odnosio samo na ideološke razlike, nego i na pitanje političke kontrole. Tito je nastojao voditi jugoslavensku politiku samostalno, dok je Staljin očekivao poslušnost i usklađivanje s interesima Sovjetskog Saveza. Nakon Rezolucije Informbiroa, svako stvarno ili navodno pristajanje uz sovjetsku stranu u Jugoslaviji se sve češće tumačilo kao politička izdaja.

Na Golom otoku moglo se završiti zbog stvarne potpore Staljinu i Informbirou, ali i zbog sumnje, prijave, šale, kritike vlasti, privatnog razgovora ili povezanosti s osobom koja je već bila označena kao nepouzdana.

U tom ozračju započeli su progoni takozvanih informbiroovaca, odnosno ibeovaca, a Goli otok postao je središnje mjesto njihova kažnjavanja i političkog „preodgoja”. Pojam državnog neprijatelja, odnosno informbiroovca, bio je širok i nejasno definiran. U takvom ozračju granica između stvarnog protivljenja i navodne nelojalnosti postala je vrlo tanka. Mnogi kažnjenici na Goli otok upućeni su bez javnog suđenja, na temelju odluka tajne jugoslavenske policije UDBA-e.

---

Logor 1949.–1956.

U logorskom razdoblju od 1949. do 1956. godine Goli otok, zajedno s otokom Sveti Grgur, djelovao je kao politički logor za stvarne i navodne pristaše Rezolucije Informbiroa. Kroz njega je prošlo oko 13.000 osoba koje su bile izložene prisilnom radu, političkom „preodgoju”, ponižavanju te teškim oblicima fizičkog i psihičkog nasilja.

Kroz logor je prošlo oko 13 000 osoba — izloženih prisilnom radu, političkom „preodgoju” i teškim oblicima nasilja.

1949–1956

Sustav logora imao je vlastite osobitosti, ali je u organizaciji i metodama pokazivao sličnosti s nacističkim i sovjetskim logorskim praksama.

---

Od 1956. do danas

Godine 1956. Goli otok prestaje djelovati kao informbiroovski logor i postupno se pretvara u kaznionicu za osobe osuđene za različita kaznena djela. Ipak, sve do zatvaranja 1988. godine, ondje su bili zatvarani i pojedini politički zatvorenici.

Nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i osamostaljenja Republike Hrvatske 1991. godine, ostatci bivšeg logorskog i zatvorskog kompleksa na Golom otoku i Svetom Grguru ostali su nezaštićeni i prepušteni propadanju.

Objekti iz logorskog razdoblja nisu obične napuštene zgrade. Oni su nastajali teškim, prisilnim radom zatočenika.

Povijest logora u 16 poglavlja

1. 1Povijesne okolnosti Jugoslavije: raskol 1948. i početak političkih progonaKako je sukob Jugoslavije i Sovjetskog Saveza 1948. otvorio put političkim progonima i logorima.
2. 2Osnivanje logoraZašto je 1949. izabran baš Goli otok i kako je logor pripremljen prije dolaska prvih zatočenika.
3. 3Zašto režim Golog otoka nije bio ustavan ni zakonitAdministrativna kazna, vojni sudovi i jamstva koja su izostala – pravna ocjena Golog otoka.
4. 4Tko su bili „ibeovci” i zašto su ljudi završavali u logoruOd suradnje sa sovjetskim službama do šutnje na sastanku – što je u praksi bilo dovoljno za logor.
5. 5Muški logor na Golom otoku (1949.–1956.)Najveća i najdugotrajnija logorska cjelina: ritam dana, prisilni rad i širenje sustava.
6. 6Ženski logor za ibeovke (1949.–1956.)Ramski rit, Zabela, Sveti Grgur i Goli otok – mreža lokacija kroz koju je prošlo oko 870 žena.
7. 7Tajni logor u logoruRadilište 101 ili „Petrova rupa” – skriveni logor za oko 135 najosjetljivijih zatočenika.
8. 8Preodgoj na Golom otoku: nasilje kao metoda lojalnostiBojkot, špalir, tragač i „revidiranje stava” – kako je logor od zatočenika radio instrument kontrole.
9. 9Logorska arhitektura Golog otoka i Svetog Grgura (1949.–1956.)Od drvenih baraka do kamenih paviljona: kako je prisilnim radom izgrađen prostor nadzora.
10. 10Mermer i Velebit: prisilni rad, proizvodnja i zaradaLogorsko poduzeće, teraco pločice za cijelu Jugoslaviju i „nevidljivi proračun” sigurnosnog aparata.
11. 11Smrtnost u informbiroovskom logoru (1949.–1956.)399 umrlih prema arhivskom dokumentu, s vrhuncem 1951. – brojke, uzroci i sudbina tijela.
12. 12Dvije razine vlasti: Udba i logoraška samoupravaVidljiva uprava, nevidljiva Udba i „samouprava” u kojoj su zatočenici kažnjavali jedni druge.
13. 13Povratak „bivših ljudi”Nadzor, stigma i šutnja – zašto za većinu povratnika logor nije završio izlaskom s otoka.
14. 14Kraj informbiroovskog logora i kasnija uporaba prostora (1955.–1992.)Od Beogradske deklaracije do zatvaranja kaznionice 1988. i propadanja nakon 1992.
15. 15Goli otok danasIzletnička destinacija bez memorijalne institucije: zašto je otok zapušten i zašto ga treba zaštititi.
16. 16Goli otok u europskom „krajoliku logora”Što Goli otok dijeli s drugim logorima 20. stoljeća – i po čemu je bio drukčiji.

Počni čitati →Preuzmi cijeli tekst (PDF)

Popis logoraša i umrlih

Skenirani izvorni dokumenti.

• Popis logoraša (PDF, 304 str., 30 MB)
• Popis umrlih (PDF, 13 str., 2 MB)