Što je Goli otok?
Goli otok je važno mjesto političke represije. Od 1949. do 1956. godine djelovao je kao logor za političke kažnjenike koji su bili stvarni ili navodni simpatizeri Rezolucije Informbiroa iz 1948. godine.
Informbiro i sukob s Moskvom
Informbiro, odnosno Kominform, bio je međunarodna organizacija komunističkih partija osnovana 1947. godine pod snažnim utjecajem Sovjetskog Saveza. Nakon sukoba jugoslavenskog vodstva na čelu s Josipom Brozom Titom i sovjetskog vodstva na čelu s Josifom Staljinom, Informbiro je 1948. osudio Komunističku partiju Jugoslavije i jugoslavensko državno vodstvo.
Rezolucijom Informbiroa Jugoslaviju se optužilo za odstupanje od sovjetskog modela komunizma, samostalno vođenje politike i neposluha prema Staljinovu autoritetu. U pozadini sukoba nalazilo se sve veće neslaganje između Tita i Staljina oko položaja Jugoslavije u socijalističkom bloku.
Jugoslavija je nakon Drugog svjetskog rata vodila aktivnu i sve samostalniju vanjsku politiku. Tito je podržavao ideju stvaranja Balkanske federacije, političkog saveza koji je trebao povezati Jugoslaviju, Bugarsku, a moguće i Albaniju i dijelove Grčke. Takva inicijativa, zajedno s jugoslavenskim utjecajem u Albaniji i podrškom komunistima u Grčkom građanskom ratu, izazvala je nezadovoljstvo Staljina.
Progon „informbiroovaca”
Sukob se nije odnosio samo na ideološke razlike, nego i na pitanje političke kontrole. Tito je nastojao voditi jugoslavensku politiku samostalno, dok je Staljin očekivao poslušnost i usklađivanje s interesima Sovjetskog Saveza. Nakon Rezolucije Informbiroa, svako stvarno ili navodno pristajanje uz sovjetsku stranu u Jugoslaviji se sve češće tumačilo kao politička izdaja.
Na Golom otoku moglo se završiti zbog stvarne potpore Staljinu i Informbirou, ali i zbog sumnje, prijave, šale, kritike vlasti, privatnog razgovora ili povezanosti s osobom koja je već bila označena kao nepouzdana.
U tom ozračju započeli su progoni takozvanih informbiroovaca, odnosno ibeovaca, a Goli otok postao je središnje mjesto njihova kažnjavanja i političkog „preodgoja”. Pojam državnog neprijatelja, odnosno informbiroovca, bio je širok i nejasno definiran. U takvom ozračju granica između stvarnog protivljenja i navodne nelojalnosti postala je vrlo tanka. Mnogi kažnjenici na Goli otok upućeni su bez javnog suđenja, na temelju odluka tajne jugoslavenske policije UDBA-e.
Logor 1949.–1956.
U logorskom razdoblju od 1949. do 1956. godine Goli otok, zajedno s otokom Sveti Grgur, djelovao je kao politički logor za stvarne i navodne pristaše Rezolucije Informbiroa. Kroz njega je prošlo oko 13.000 osoba koje su bile izložene prisilnom radu, političkom „preodgoju”, ponižavanju te teškim oblicima fizičkog i psihičkog nasilja.
Kroz logor je prošlo oko 13 000 osoba — izloženih prisilnom radu, političkom „preodgoju” i teškim oblicima nasilja.
1949–1956
Sustav logora imao je vlastite osobitosti, ali je u organizaciji i metodama pokazivao sličnosti s nacističkim i sovjetskim logorskim praksama.
Od 1956. do danas
Godine 1956. Goli otok prestaje djelovati kao informbiroovski logor i postupno se pretvara u kaznionicu za osobe osuđene za različita kaznena djela. Ipak, sve do zatvaranja 1988. godine, ondje su bili zatvarani i pojedini politički zatvorenici.
Nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i osamostaljenja Republike Hrvatske 1991. godine, ostatci bivšeg logorskog i zatvorskog kompleksa na Golom otoku i Svetom Grguru ostali su nezaštićeni i prepušteni propadanju.
Objekti iz logorskog razdoblja nisu obične napuštene zgrade. Oni su nastajali teškim, prisilnim radom zatočenika.
