Vijenci s trobojnim vrpcama položeni uz kameni zid

Što je Goli otok · Poglavlje 11 od 16

Smrtnost u informbiroovskom logoru (1949.–1956.)

Vijenci položeni u spomen na umrle zatočenike

Prema obradi Martina Previšića, u svim logorima za informbiroovce od 1949. do 1956. evidentirano je 399 smrti tijekom izdržavanja kazne. Smrtnost je najviše koncentrirana u ranim godinama sustava, osobito 1950.–1952., s vrhuncem 1951. godine.

Ključne brojke

399umrlih u svim logorima za informbiroovce, 1949.–1956.
260umrlih 1951. u svim logorima za informbiroovce – više od polovice ukupnog broja

Nakon 1953. slijedi snažan pad smrtnosti, u širem kontekstu promjena međunarodnih odnosa i smrti StaljinaJosif Visarionovič StaljinSovjetski komunistički vođa i diktator koji je Sovjetskim Savezom vladao od 1924. (nakon smrti Lenjina) do svoje smrti 1953. (5. 3. 1953.).

Umrli po godinama (HDA)

050100150200250 17592602617947 1949.1950.1951.1952.1953.1954.1955.1956. DKR Sudske kazne
Umrli po godinamaU svim logorima za informbiroovce, 1949.–1956. Civili (DKR) / Sudski kažnjeni. DKR je administrativna mjera društveno korisnog rada. Izvor · Martin Previšić (2013.), str. 190, tablica 9.
GodinaUkupnoCivili (DKR)Sudski kažnjeni
1949.1717—
1950.594811
1951.26018971
1952.261214
1953.1798
1954.963
1955.431
1956.734
Ukupno399287112

Od čega se umiralo (1949.–1956.)?

Arhivska tablica ne navodi uzroke smrti, no svjedočanstva i istraživanja upućuju na kombinaciju više čimbenika:

  • iscrpljenost i pothranjenost uz teške radove (kamenolom Mermer, gradnja paviljona, luka i putova, radilišta)
  • zarazne i kronične bolesti (respiratorne i probavne), uz prenapučenost, loše higijenske uvjete i oskudnu medicinsku skrb
  • bolesti izazvane klimatskim ekstremima (ljetne vrućine bez hlada i vode; zimska bura i kiša)
  • nasilje i posljedice premlaćivanja, pri čemu su smrti mogle biti administrativno vođene kao „bolest”
  • nesreće na radu (kamenolomi, rad na neosiguranim visinama), često evidentirane kao „nesreća na radu”
  • samoubojstva i slučajevi označeni kao „pokušaj bijega”; u praksi je obiteljima nerijetko priopćavan općenit uzrok („bolest”)

Kako su zbrinjavana tijela?

Za razdoblje 1949.–1956. u praksi se mogu razlikovati tri obrasca postupanja.

Pokopi na otoku. U ranoj fazi dio umrlih pokapan je na logorskom groblju na Golom otoku. Grobove su kopali zatvorenici pod stražom, a oznake su bile privremene ili anonimne. Prema svjedočanstvima, pojedina su grobna polja kasnije poravnana i zatrpana.

Premještaji na kopnena groblja. Veći dio tijela premještan je na kopnena groblja (Zagreb, Rijeka i drugi gradovi). U dijelu slučajeva, zbog administrativnih okolnosti (npr. neplaćanje grobarine), posmrtni ostaci završavali su u zajedničkim grobnicama, uz ograničeno ili neujednačeno obavještavanje obitelji.

Neutvrđena grobna mjesta. Zbog tajnosti, neujednačenih upisa i kasnijih preustroja, za dio umrlih nije moguće pouzdano utvrditi gdje su pokopani.

Pojmovi

Josif Visarionovič Staljin
Sovjetski komunistički vođa i diktator koji je Sovjetskim Savezom vladao od 1924. (nakon smrti Lenjina) do svoje smrti 1953.