Vijenci s trobojnim vrpcama položeni uz kameni zid

Što je Goli otok · Poglavlje 11 od 16

Smrtnost u informbiroovskom logoru (1949.–1956.)

Vijenci položeni u spomen na umrle zatočenike

Prema dokumentu iz Hrvatskog državnog arhiva, za razdoblje informbiroovskog logora (1949.–1956.) zabilježeno je 399 umrlih. Smrtnost je najviše koncentrirana u ranim godinama sustava, osobito 1950.–1952., s vrhuncem 1951. godine.

Ključne brojke

399ukupno umrlih, 1949.–1956.
260umrlih 1951. – više od polovice ukupnog broja

Nakon 1953. slijedi snažan pad smrtnosti, u širem kontekstu promjena međunarodnih odnosa i smrti StaljinaJosif Visarionovič StaljinSovjetski komunistički vođa i diktator koji je Sovjetskim Savezom vladao od 1924. (nakon smrti Lenjina) do svoje smrti 1953. (5. 3. 1953.).

Umrli po godinama (HDA)

050100150200250 17592602617947 1949.1950.1951.1952.1953.1954.1955.1956. civilni vojni
Umrli po godinamaIzvor: Hrvatski državni arhiv. Kategorije u arhivskoj evidenciji navode civilne i vojne osobe.
GodinaUkupnoCivilniVojni
1949.1717—
1950.594811
1951.26018971
1952.261214
1953.1798
1954.963
1955.431
1956.734
Ukupno399287112

Od čega se umiralo (1949.–1956.)?

Arhivska tablica ne navodi uzroke smrti, no svjedočanstva i istraživanja upućuju na kombinaciju više čimbenika:

  • iscrpljenost i pothranjenost uz teške radove (kamenolom Mermer, gradnja paviljona, luka i putova, radilišta)
  • zarazne i kronične bolesti (respiratorne i probavne), uz prenapučenost, loše higijenske uvjete i oskudnu medicinsku skrb
  • bolesti izazvane klimatskim ekstremima (ljetne vrućine bez hlada i vode; zimska bura i kiša)
  • nasilje i posljedice premlaćivanja, pri čemu su smrti mogle biti administrativno vođene kao „bolest”
  • nesreće na radu (kamenolomi, rad na neosiguranim visinama), često evidentirane kao „nesreća na radu”
  • samoubojstva i slučajevi označeni kao „pokušaj bijega”; u praksi je obiteljima nerijetko priopćavan općenit uzrok („bolest”)

Kako su zbrinjavana tijela?

Za razdoblje 1949.–1956. u praksi se mogu razlikovati tri obrasca postupanja.

Pokopi na otoku. U ranoj fazi dio umrlih pokapan je na logorskom groblju na Golom otoku. Grobove su kopali zatvorenici pod stražom, a oznake su bile privremene ili anonimne. Prema svjedočanstvima, pojedina su grobna polja kasnije poravnana i zatrpana.

Premještaji na kopnena groblja. Veći dio tijela premještan je na kopnena groblja (Zagreb, Rijeka i drugi gradovi). U dijelu slučajeva, zbog administrativnih okolnosti (npr. neplaćanje grobarine), posmrtni ostaci završavali su u zajedničkim grobnicama, uz ograničeno ili neujednačeno obavještavanje obitelji.

Neutvrđena grobna mjesta. Zbog tajnosti, neujednačenih upisa i kasnijih preustroja, za dio umrlih nije moguće pouzdano utvrditi gdje su pokopani.

Pojmovi

Josif Visarionovič Staljin
Sovjetski komunistički vođa i diktator koji je Sovjetskim Savezom vladao od 1924. (nakon smrti Lenjina) do svoje smrti 1953.