Donirajte
Slova i brojke uklesani u kamenu stijenu

Što je Goli otok · Poglavlje 4 od 16

Tko su bili „ibeovci” i zašto su ljudi završavali u logoru

Natpisi uklesani u kamen na Golom otoku

1. Službeni razlog: „ibeovac” = pristaša Informbiroa (IB)

Nakon Rezolucije Informbiroa od 28. lipnja 1948. vrh KPJKPJKomunistička partija Jugoslavije. odlučio je izolirati sve koje je smatrao sklonima Sovjetskom Savezu.

U arhivskoj građi i analizama dosjea UDBA-eUDBAUprava državne bezbednosti – jugoslavenska tajna politička policija zadužena za nadzor i progon stvarnih ili navodnih protivnika režima. vidi se da je pojam „ibeovac” često definiran vrlo rastezljivo: kao „pristalica StaljinaJosif Visarionovič StaljinSovjetski komunistički vođa i diktator koji je Sovjetskim Savezom vladao od 1924. (nakon smrti Lenjina) do svoje smrti 1953.”, „informbiroovac”, „kominformovac” i slično. Kako su se odnosi sa SSSR-om dodatno zaoštravali nakon objave Rezolucije IB-aRezolucija IB-aPolitička odluka Informbiroa iz 1948. kojom je Jugoslavija optužena za odstupanje od sovjetskog modela socijalizma, što je dovelo do raskida sa SSSR-om i početka političkih progona unutar zemlje. 1948., a neprijateljstvo nije jenjavalo ni sljedeće, 1949. godine, sve je više ljudi zatvarano i kažnjavano „po IB-u”.

2. Što je u praksi bilo dovoljno da netko završi u logoru?

Na temelju dosjea UDBA-e i iskaza kažnjenika, u praksi su ovakvi ozbiljniji razlozi bili rijetki:

  • suradnja sa sovjetskim obavještajnim službama
  • pisanje ili potpisivanje proinformbiroovskih pisama
  • sudjelovanje u ilegalnim grupama (npr. „Boljševička frakcija KPJ”, „Nova KPJ” itd.)
  • širenje letaka ili organiziranje sastanaka u korist SSSR-a

U većinskom broju slučajeva „dovoljni” su bili i postupci koji nisu morali dokazano uključivati političku djelatnost.

Iz dosjea UDBA-e i iskaza kažnjenika
  • verbalni delikt i kritika režima, uključujući kritiziranje Titove politike prema SSSR-u, protivljenje antisovjetskoj propagandi u Jugoslaviji te otvoreno nezadovoljstvo partijskom birokracijom i privilegijama vrha
  • kritika ekonomskih mjera i životnog standarda – prigovori na nestašice i tešku ekonomsku situaciju mogli su se tumačiti kao „podržavanje Rezolucije IB-a”, osobito u siromašnijim krajevima
  • slušanje „pogrešnog” radija – i samo slušanje radio-postaja zemalja IB-aZemlje InformbiroaSocijalističke države pod utjecajem SSSR-a (Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Poljska i Čehoslovačka) koje su činile Informbiro. Jugoslavija je bila članica do isključenja 1948. (npr. Radio Moskva) moglo se u UDBA-inim dokumentima čitati kao slaganje sa sovjetskom ili informbiroovskom propagandom
  • „kritizerstvo” i sumnjiva lojalnost – nedovoljna osuda Sovjetskog Saveza ili partija potpisnica Rezolucije, javno slaganje s Rezolucijom ili njezinim dijelovima, šutnja na partijskim sastancima ili neutralan stav, pomaganje obitelji već osuđenog informbiroovca
  • biografska „krivnja” – stari komunisti povezani sa SSSR-om (borci Oktobarske revolucijeOktobarska revolucijaBoljševičko preuzimanje vlasti u Rusiji 1917. i početak sovjetske države. Dio Južnih Slavena bio je tada u Rusiji kao ratni zarobljenici ili radnici, pa su neki sudjelovali u revoluciji ili u Crvenoj armiji., španjolski borciŠpanjolski građanski ratRat 1936.–1939. između Republike i nacionalista generala Francisca Franca, koji je nakon pobjede uspostavio diktaturu. Dobrovoljci iz Jugoslavije („španjolski borci”) borili su se uglavnom u Internacionalnim brigadama na strani Republike., predratni komunisti), ljudi koji su živjeli ili studirali u zemljama čije su partije potpisale Rezoluciju, ljudi sa supružnicima iz tih zemalja ili čiji su supružnici već optuženi po IB-u, činovnici u vanjskim poslovima – često uhićivani jer su smatrani potencijalnim „Staljinovim kadrom” u slučaju pada Tita
  • denuncijacije, osobne osvete i lokalne kampanje – sustav je počivao na mreži doušnika; anonimne prijave, susjedske mržnje i unutarkomunistički obračuni završavali su u UDBA-inim izvještajima i mogli dovesti do uhićenja

3. Tko su bili ti ljudi – po slojevima društva?

Procjene broja logoraša razlikuju se ovisno o definiciji. U istraživanjima se navodi da je kroz logor na Golom otoku prošlo oko 13.000 osoba (1949.–1956.), dok je broj onih koji su bili nadzirani ili pritvarani drugdje bio znatno veći.

≈ 13.000osoba prošlo je kroz logor na Golom otoku, 1949.–1956.

Prema analizama dosjea:

  • većina su bili članovi KPJ – od običnih partijaca do visokih funkcionara
  • velik dio činili su veterani NOB-aNOBNarodnooslobodilačka borba – partizanski otpor i oružana borba protiv okupatora i njihovih suradnika u Jugoslaviji 1941.–1945., pod vodstvom KPJ. i oficiri JNAJNAJugoslavenska narodna armija – službeni naziv vojske Jugoslavije.
  • među uhićenima bili su radnici, seljaci, intelektualci, studenti i učenici srednjih škola
  • poseban segment čine žene – visoke dužnosnice u poslijeratnoj Jugoslaviji ili žene koje su na navedene načine bile povezane s Rezolucijom Informbiroa, kao i žene zatvarane kao supruge ili rodbina ibeovaca

4. Kako je to konkretno izgledalo za pojedinca?

Tipičan put bio je sljedeći:

  1. Netko prijavi izjavu, stav ili vezu s „ibeovskom” grupom.UDBA je uglavnom smatrala da se ibeovci grupiraju.
  2. UDBA osobu uhiti i vodi istragu u istražnom zatvoru.
  3. Istraga ima dva cilja: da pod velikim pritiskom prizna „ibeovsku djelatnost” i da prokaže druge.Suradnike, simpatizere, „slušatelje radija”.
  4. Slijedi suđenje pred vojnim sudom (za visoke časnike JNA) ili izricanje administrativne kazne „društveno korisnog rada” – internacija u logor.
  5. Gotovo svi prije internacije prolaze posebne odjele redovitih zatvora.Npr. nekadašnji zatvor u Petrinjskoj ulici u Zagrebu ili Zabela u Požarevcu.
  6. Transport u logorski sustav – najveći je onaj Golog otoka i Svetog Grgura.
Od prijave do logoraTipičan put pojedinca, prema dosjeima i svjedočanstvima.

Fotografije

Brojke i slova uklesani u svijetli kamen
Uklesani natpis s godinom.
Natpis urezan u betonsku ploču
Natpis urezan u beton.

Pojmovi

KPJ
Komunistička partija Jugoslavije.
UDBA
Uprava državne bezbednosti – jugoslavenska tajna politička policija zadužena za nadzor i progon stvarnih ili navodnih protivnika režima.
Josif Visarionovič Staljin
Sovjetski komunistički vođa i diktator koji je Sovjetskim Savezom vladao od 1924. (nakon smrti Lenjina) do svoje smrti 1953.
Rezolucija IB-a
Politička odluka Informbiroa iz 1948. kojom je Jugoslavija optužena za odstupanje od sovjetskog modela socijalizma, što je dovelo do raskida sa SSSR-om i početka političkih progona unutar zemlje.
Zemlje Informbiroa
Socijalističke države pod utjecajem SSSR-a (Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Poljska i Čehoslovačka) koje su činile Informbiro. Jugoslavija je bila članica do isključenja 1948.
Oktobarska revolucija
Boljševičko preuzimanje vlasti u Rusiji 1917. i početak sovjetske države. Dio Južnih Slavena bio je tada u Rusiji kao ratni zarobljenici ili radnici, pa su neki sudjelovali u revoluciji ili u Crvenoj armiji.
Španjolski građanski rat
Rat 1936.–1939. između Republike i nacionalista generala Francisca Franca, koji je nakon pobjede uspostavio diktaturu. Dobrovoljci iz Jugoslavije („španjolski borci”) borili su se uglavnom u Internacionalnim brigadama na strani Republike.
NOB
Narodnooslobodilačka borba – partizanski otpor i oružana borba protiv okupatora i njihovih suradnika u Jugoslaviji 1941.–1945., pod vodstvom KPJ.
JNA
Jugoslavenska narodna armija – službeni naziv vojske Jugoslavije.