Ruševine logorskih zgrada na terasama iznad uvale

Što je Goli otok · Poglavlje 5 od 16

Muški logor na Golom otoku (1949.–1956.)

Ostaci muškog logora na Golom otoku

Od 1949. do 1956. na otok pristižu transporti muškaraca iz svih dijelova tadašnje Jugoslavije. Logor je bio zatvoren sustav izolacije pod nadzorom sigurnosnog aparata, s jasno određenim pravilima ponašanja, kretanja i svakodnevice.

Najviše zatočenika dolazi iz Srbije i Crne Gore, zatim iz Hrvatske te Slovenije i drugih republika. Muški logor bio je najveća i najdugotrajnija logorska cjelina u informbiroovskom razdoblju (1949.–1956.).

Ritam logora i organizacija svakodnevice

Uvjeti su se mijenjali po godinama i odjelima, ali osnovni ritam dana bio je sličan. Dan je započinjao ranim buđenjem i prebrojavanjem, nastavljao se postrojavanjem i rasporedom po radnim grupama, a završavao večernjim obvezama u paviljonima i noćnim počinkom pod stalnim nadzorom.

  1. Rano buđenje i prebrojavanje
  2. Postrojavanje i raspored po radnim grupama
  3. Prisilni radKamenolom, gradnja, nošenje tereta – pod nadzorom i uz provjeru učinka.
  4. Večernje obveze u paviljonimaKonferencije, „politički sat”.
  5. Noćni počinak pod stalnim nadzorom
Jedan dan u logoruOsnovni ritam, sličan kroz sve godine logora.

Zatočenici su bili raspoređeni u radne brigade, odjele i paviljone. Takav raspored omogućavao je provedbu dnevnih obveza i kontrolu unutarnjeg života logora.

Logor je funkcionirao kao zatvoreni sustav u kojem su pravila i procjene ponašanja izravno utjecali na položaj kažnjenika i uvjete boravka.

Preodgoj na Golom otoku: nasilje kao metoda lojalnosti

Politički „preodgoj” na Golom otoku nije bio obrazovni proces, nego sustav kontroliranog nasilja. Položaj kažnjenika, trajanje boravka, vrsta rada i mogućnost preživljavanja često su ovisili o spremnosti na javno odricanje od „ibeovske” krivnje i demonstraciju lojalnosti partijskom vrhu.

Mehanizmi su uključivali fizičku torturu, ritualno ponižavanje, nametnutu kolektivnu agresiju, strogo nadziranu hijerarhiju među zatvorenicima te radne i klimatske uvjete kao trajni oblik kazne. Sustav je bio postavljen tako da nasilje izgleda kao „unutarnja” stvar kolektiva, dok se pravi nadzor i smjer održavao kroz strukturu moći.

Prisilni rad kao sastavni dio režima

Prisilni rad bio je stalna obveza. Obuhvaćao je teške fizičke poslove i zadatke povezane s održavanjem i funkcioniranjem logorskog sustava, kao i rad u kamenolomima u svim logorima golootočke mreže, od kojih su se neki nalazili i na kopnu.

Kamenolom na Golom otoku, kroz težak prisilni kažnjenički rad, proizvodio je velike količine kamenog tucanika kojim su se, izvan logora, opskrbljivale javne zgrade, poduzeća i obrti, kako na republičkoj tako i na međunarodnoj razini. To znači da je UDBAUDBAUprava državne bezbednosti – jugoslavenska tajna politička policija zadužena za nadzor i progon stvarnih ili navodnih protivnika režima., osim što je rad na kamenu definirala kao „preodgojni” oblik prisilnog rada, istodobno ostvarivala i profit – i u dinarima, valuti bivše Jugoslavije, i u devizama.

Rad je istodobno bio dio discipline: kroz obveze, tempo i provjere učinka održavao se nadzor nad svakodnevnim životom.

Svakodnevicu logora promijenila je i bosanska grupa – skupina zatočenika koja je na Goli otok stigla u drugoj polovici srpnja 1949., oko mjesec dana nakon prvih transporata. U izvorima se navodi da je bila sastavljena u CEZABiH-u (Centralni zatvor BiH) i korištena kao UDBA-in mehanizam za pritisak na druge, uz uvođenje novih metoda mučenja.

Mehanizmi političkog „preodgoja”, hijerarhije i nasilja detaljnije su obrađeni u poglavlju Preodgoj na Golom otoku: nasilje kao metoda lojalnosti.

Širenje sustava i zatvaranje logora

Kako je broj interniranih rastao, sustav se širio i organizirao u više zona i radilišta. Uz glavne dijelove logora postojale su izdvojene lokacije rada i boravka, ponekad s posebnim režimom, ali unutar istog logorskog okvira.

Nakon 1953., s promjenama odnosa Jugoslavije i SSSR-a, opada broj novih uhićenja, a dio zatočenika izlazi ili se premješta. Postupno se zatvaraju ili prenamjenjuju pojedini dijelovi sustava, a režim se sve više približava modelu zatvora s manje politički obilježenih kažnjenika.

Pojmovi

UDBA
Uprava državne bezbednosti – jugoslavenska tajna politička policija zadužena za nadzor i progon stvarnih ili navodnih protivnika režima.